Video sam te… (Pismo – Srećan rođendan) - MuratÖZER 'ce
Video sam te… (Pismo – Srećan rođendan)

Video sam te… (Pismo – Srećan rođendan)

Danas sam te sanjao/la. Čujem kako govoriš: „Pa, možeš me videti samo u snovima…“ Možda bi rekao/rekla: „Ostala/ostao ti je otvoren šlic.“ Znam da se mnogo toga promenilo posle 2018. godine, iako si rekao/rekla da su „svi isti ljudi„. Ti kakvog/kakvu te/vas ja znam, ostao/ostala si u 2018. godini, posle toga te/vas ne prepoznajem. Ali te/vas ne krivim, možda malo. Više krivim sebe, čak se i osuđujem.

Nego, da pređemo na san. Nekada bi rekao/rekla: „Ko je taj ‘san’?“ Tako smo bili ljubomorni jedno na drugo… Uglavnom, prvo da napomenem da nemam sposobnost da direktno kontrolišem snove, ali to je bio jedan od najlepših snova koje sam ikada sanjao/la.

Počnimo. Ovo je bila slučajnost. Nismo uopšte planirali da se sretnemo. Videli smo se u lobiju hotela. Pretpostavljam da je bila 2020. godina, ali si ti još uvek bio/bila u stanju iz 2018. Možda sam video/videla šta bi se desilo da smo seli i razgovarali umesto da se svađamo 2018. godine. Nema veze. Ti si bio/bila sa svojom porodicom, ja sam bio/bila sam/sama. Detalja baš i nema, žao mi je.

Kad smo se pogledali u oči, oboje smo se prvo ukočili. Zatim smo se osmehnuli i seli jedno pored drugog, kao da godine nisu prošle… Još uvek si imao/imala isti podrugljiv govor, istu žurbu. Ja sam se, dok sam te/vas gledao/gledala, osećao/la istovremeno spokojno i slomljeno. Bilo je ljudi okolo, ali činilo se kao da smo tog trenutka samo mi postojali. Nismo dugo razgovarali, onda si rekao/rekla: „Hajde da idemo negde.“ Kao da smo se razumeli više pogledima nego rečima.

Zatim odlučujemo da idemo s tobom u bioskop. Dok tražimo mesta u bioskopskoj sali, ti odjednom kažeš „čekaj“ i odeš, a nedugo nakon što se vratiš, dolaze dva bioskopska radnika, pripremaju salu za nas i napuštaju je. Kupio/kupila si sva sedišta.

Tog trenutka sam bio jako iznenađen. Jer to je bio potez baš u tvom stilu; preteran, neočekivan, ali iskren. Okrenuo si se prema meni i rekao „želeo sam da gledam nasamo s tobom“, dok ti je u očima bilo dečje uzbuđenje. Ja sam se istovremeno smejao i u sebi govorio „Eto, zato nije moglo bez tebe“. Bioskopska sala je bila potpuno prazna, samo smo mi bili tamo i prvi put je izgledalo kao da su tereti spoljnog sveta spali s nas.

Onda počinjemo da se ljubimo usred bioskopske sale. Kada smo otišli skroz pozadi u sali, shvatam da su tvoja soba i bioskopska sala spojene. Odmah iza vrata se skidaš, okrećeš leđa i blago se saginješ. A ja ti ostavljam poljubac na zadnjici. (Da, ovo takođe nije ime druge žene.)

Ali onda, pošto nismo imali vremena da zaključamo vrata, odjednom se vrata otvaraju i ne mogu se potpuno otvoriti udarivši u nas. Iako sam ja odmah zatvorio i zaključao vrata, s druge strane vrata je bio tvoj otac i video nas je. Derao se iz sveg glasa. Pored tvog oca bile su još 3 osobe, jedna je bila tvoja majka. Tvoja majka i ostali su pokušavali da smire i odvuku tvog oca. Zanimljivo, svi osim tvog oca su nas normalno prihvatili.

Onda ti, s pomalo vlažnim očima, kratko gledaš u mene, grliš me oko vrata i počinješ da plačeš. Svojim uplakanim glasom mi govoriš: „Sve je mutno, raštrkano, haotično, Murate.“ I budim se…

Kratko nakon buđenja shvatam da su reči koje si mi rekao u snu bile jedna vrlo stara pesma. Sećam se reči pesme,

Sve je mutno, raštrkano, haotično.
Svi su stranci, ja sam sam, ja sam izgubljen…

Malo dete u meni je tužno, ali naviklo.
A onda se pojaviš, svetlo u mojim očima si ti.

Srećan rođendan, dušo, dobro je što postojiš.
Šta god da kažem, prazne rečenice su nemoćne, ti razumeš.

Iako se u početku sećam reči i pevušim, teško mi je da se setim pesme; znam da se pesma zove „İyi ki doğdun„, ali je bilo zaista teško pronaći je pretragom na ovaj način. Kao što znate, zasebne pesme „İyi ki doğdun“ za svako ime su prikazane kao prioritetnije. Jer naša pesma je veoma stara… Možda zaboravljena…

Nema veze, tako je to. Slušao sam je često i dok sam pisao ovaj članak. I „İyi ki doğdun“ i još mnogo toga… „Açık adres„, „Lüzumsuz Savaş„, „Gemiler„, „Saygımdan

Znaš li reči koje sažimaju ovaj tekst?

Stvorili smo sebi nepotreban rat.
Naravno, nismo se izvukli nepovređeni.
Ludo raspoloženje ponekad prija, ali mi smo preterali.
Uvek smo na svoja leđa tovarili loše terete sa našeg puta.

Možda ti dosadi pre nego što dođeš do pola i nećeš pročitati, ali ipak sam napisao. Čuvaj se. Srećan rođendan tačno za 2 nedelje. „İyi ki doğdun